|
MARIJANA KALČIĆ, PREDSJEDNICA MATULJSKE TURISTIČKE ZAJEDNICE, O
JUBILARNOJ KARNEVALSKOJ MANIFESTACIJI
U središtu Matulja sedamsto zvončara
Rukavački i Zvonejski zvončari ostali su pri stavu da za zvončari
»ni asfalt«
© Novi list
2.2.2005.
 MATULJI
– Uoči održavanja X. jubilarne zvončarske smotre u Matuljima, a koja je
za svoga trajanja preboljela sve »dječje bolesti« i stasala u jednu od
najrespektabilnijih karnevalskih zbivanja temeljenu prije svega na
duboko ukorijenjenoj tradiciji, razgovaramo s Marijanom Kalčić,
predsjednicom Turističke zajednice Matulji i članicom matuljskog
Poglavarstva zaduženom za kulturu.
Za kratko
podsjećanje, pitanje kako je zapravo rođena Smotra zvončara?
– Na inicijativu
pokojne Borke Kalčić Jugo kojoj je osnovni motiv bila činjenica da na
području matuljske općine ima deset zvončarskih skupina i da bi bilo
vrlo atraktivno kada bi se sve one odjednom »pokazale« u centru Matulja,
a pri tome ujedno bile i domaćini drugim zvončarskim grupama kao i
tradicijskim maskama. Smotra je krenula prilično skromno, posebice kada
je riječ o financijskim sredstvima i do danas je, za razliku od drugih
smotri, sačuvala svoju osnovnu ideju a to je da je okrenuta isključivo
zvončarima i tradicijskim maskama, a bez maškara.
Što je vrijeme
pokazalo?
– Da je jako dobro
da jedna površinom ovako velika općina ima mjesto i vrijeme kada svi
njezini zvončari zazvone na jednom mjestu. Ta je snažna zvonjava ujedno
simbol snage autohtonosti običaja po kojima smo prepoznati na području
čitave Hrvatske pa i izvan njezinih granica.
No, ne dolaze na
smotru u Matulje baš sve zvončarske skupina s područja Općine Matulji.
– Rukavački i
Zvonejski zvončari ostali su čitavo vrijeme pri stavu da za zvončari »ni
asfalt«, odnosno da je zvončarima mjesto isključivo »na stareh puteh i
ki ih želi videt neka tamo pride« i taj smo njihov stav svih ovih godina
poštovali. No, s aspekta suvremenog načina življenja kojeg prije svega
obilježava brzina, osobno smatram da ljudima treba dati priliku da na
jednom mjestu vide sve te brojne živopisne zvončarske skupine.
Je li održavanje
Smotre u ovih deset godina ikad došlo u pitanje?
– Nije. Ali jest
činjenica da taj složeni organizacijski pogon kojim je obuhvaćeno oko
1.500 sudionika u pravilu počiva na jednom čovjeku i da ozbiljne
pripreme počinju početkom rujna. Bez obzira tko organizirao smotru, a
prije mene tu su još bile Borka Kalčić Jugo, Dijana Pažin i Eni Šebalj,
entuzijazam i iskustvo gospodina Lina Šepića i njegova nesebična pomoć
stalno su prisutne. Treba ovdje istaknuti i pomoć Pusnega odbora Matulji
te »seh judi dobre voji ki vavek daju jenu ruku«.
Program smotre
traje gotovo cijeli dan...
– Da. I svake
godine taj se program obogaćuje nečim novim. Svaka zvončarska skupina na
prijemu kod načelnika, s čime smotra i započinje, dobiva po jedan veliki
suvenir, a svaki sudionik i svoj »mali suvenir«. Od prošle godine to je
»solad« s brojem smotre i datumom. Tako će biti i ove i svake naredne
godine tako da je svaki sudionik u prilici stvarati svoju numizmatičku
zvončarsku zbirku. Svaki sudionik dobiva i ručak s time da se tu
nastojalo ispoštovati meni primjeren ovdašnjem podneblju i pusnim
običajima i upravo je iz toga rođen »Festival pusne hrani« s kojim smo
lani krenuli prvi put. Ove godine on dobiva međunarodni karater. Isto
kao i na smotri tako i na Festvalu dajemo priliku da nam se predstave
gradovi i općine s kojima smo se pobratimili odnosno njegujemo
prijateljske odnose. Barban, Goriška Brda, Tršće, Buje, Sauris...
Ove godine na
smotri što se pod motom »se za stare užanci« održava na Pusnu subotu, 5.
veljače, sudjeluje...
– Sedmasto
zvončara. A među gledateljima trebao se naći i Stjepan Mesić,
predsjednik RH, ali nažalost, iz objektivnih razloga, on je svoj posjet
početkom tjedna otkazao.
D. JURETIĆ BIONDIĆ
Izvor:
|