|
English
Ćiribirci iz prigodničarskih
ladica
Prije neki dan istarski župan Ivan Jakovčić susreo se s
rumunjskim veleposlanikom u Zagrebu, s kojim je, među ostalim,
razgovarao o Istrorumunjima u Sušnjevici i okolnim selima,
odnosno Žejanama, uz dogovor da će se kontakti nastaviti i
produbiti te razviti suradnja i razmijeniti posjeti. Oni koji
prate te kontakte znaju da je tako nešto svaki put zaključeno
prilikom obilaska rumunjskih diplomatskih predstavnika
Sušnjevice i da se najdalje stiglo do dijeljenja knjiga na
rumunjskom jeziku koji naši Ćiribirci, odnosno Vlasi, ne
razumiju. Njima smeta što ih se tada tretira kao Rumunje, što
oni nisu u svjetlu današnjeg identiteta te nacije, kao što im
smeta svojevrsni patronat iz te zemlje. To ne znači da se ti
kontakti i susreti ne trebaju održavati na raznim razinama,
uključujući moguće gospodarske, ali i znanstvene kontakte. Ne
treba zaboraviti da se prije stotinjak godina najpoznatiji
Istrorumunj
Andrea Glavina
školovao u Rumunjskoj i za Italije, kad je Sušnjevica postala
općina, u tamošnje škole uveo govor te etničke zajednice.
Više od toga, pogotovo
inzistiranje na njihovoj rumunjskoj nacionalnosti, jalov je
posao, isto kao što se od gradišćanskih ili moliških Hrvata
želi učiniti »prave« Hrvate. Zaboravlja se pritom da su oni
ipak prije svega Austrijanci i Talijani, svjesni svog
porijekla i korijena, o čemu svjedoče neka prezimena,
običaji ili arhaičan govor s mnoštvom njemačkih ili
talijanskih riječi.
U tim zemljama postoje udruge
koje prije svega čuvaju i njeguju tu tradiciju, ne bježeći
od kontakata s njihovim praprazavičajem, a takve udruge u
Sušnjevici nažalost nema. Istina, pod okriljem IDS-a ona je
bila osnovana prije desetak godina, ali od početka je bila
ispolitizirana i bez pravih namjera da se radi ne samo na
očuvanju baštine te zanimljive etničke zajednice, čiji broj
stalno opada, već i poticanju njihove afirmacije i
samopoštovanja. Danas Općina
Kršan, a ni Istarska županija,
ništa ne čine za očuvanje njihova identiteta, govora,
odnosno usporavanje neminovne asimilacije ili izučavanje
prošlosti. Minimalno što bi se moglo očekivati od Kršana
jest da se postojanje te zajednice i njene posebnosti utvrdi
u općinskom Statutu te da nazivi na ulazu u Sušnjevicu i
nekoliko okolnih sela budu dvojezični. Zanimljivo je da su u
svim tim elementima Istrorumunji mnogo više organizirani i
samosvjesniji u Italiji i New Yorku, gdje ih danas ima više
nego u rodnoj Istri, a svatko koga zanima povijest
Istrorumunja naći će hrpu zanimljivih podataka na internetu.
I to posebno na portalu
Istrianet.org,
koji godinama vodi
Marisa Ciceran, podrijetlom također Istrorumunjka.
Kod nas su za populariziranje
Ćiribira ne samo pionirski, već i kapitalni posao učinili
akademik
August Kovačec i pulski sveučilišni profesor
Goran Filipi izdavši dragocjene rječnike njihova govora.
Više nego mnogo, ali ne i dovoljno da se i službeno
promijeni odnos prema toj maloj zajednici, koja je prije 150
godina bila mnogo brojnija, dopirući na Labinšćini i do
danas opustjele Skitače. Prvi potez bi nakon svega, uz
podršku Istarske županije, ipak trebala poduzeti kršanska
Općina.
Marijan
MILEVOJ
Source:
-
https://www.glasistre.hr/?e6a90cde7fd4f0c4bf90a9c7b127eca1,TS,1045,,6684,8484,87776,
|